Lik Bege Kovača, predstavljen kroz stripovsku formu u Gribajskim hronikama, nadilazi granice fikcije i postaje simbol kolektivne svijesti, duhovnog otpora i moralne hrabrosti. Njegova snaga ne leži u spektakularnim djelima, već u dosljednosti, skromnosti i etičkom djelovanju. Bego ostaje uspravan kada društvo posustaje, vjeruje kada drugi sumnjaju, i voli domovinu iskreno i djelima – poput ljubavi prema majci. Kroz njega se ogleda skup temeljnih vrijednosti: vjera kao oslonac, domovina kao svetinja, dobrota kao društveni kapital, hrabrost kao etički imperativ, tradicija kao temelj identiteta, iskrenost kao moralna norma, a mitološki okvir kao sredstvo razumijevanja stvarnosti.

Vizuelni detalj petokrake na fesu dodatno produbljuje složenost njegovog identiteta. Petokraka, u spoju s tradicionalnom bošnjačkom kapom za glavu, fesom, ne označava ideološku kontradikciju, već sintezu duhovnog i revolucionarnog. Spoj petokrake i fesa u liku Bege Kovača nije samo umjetnički detalj – on reflektuje složenu historijsku stvarnost Bosne i Hercegovine, posebno tokom i nakon Drugog svjetskog rata. Tokom antifašističke borbe, brojni pripadnici bošnjačkog naroda, uključujući vjerske autoritete, pridružili su se partizanskom pokretu, prepoznajući u njemu borbu za slobodu, pravdu i očuvanje dostojanstva naroda. Iako je partizanski pokret bio ideološki sekularan, u praksi je često uključivao ljude različitih vjerskih uvjerenja, koji su djelovali iz moralnih i etičkih pobuda.
U tom kontekstu, fes s petokrakom postaje simbol autentičnog bošnjačkog antifašizma – spoja duhovnosti i otpora. On ukazuje na mogućnost da se vjerski identitet ne mora nužno sukobljavati s idejom društvene pravde i borbe protiv zla. Mnogi Bošnjaci su u partizanskom pokretu vidjeli priliku da se suprotstave okupatorima, ali i da afirmišu vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u islamskom učenju: borbu protiv nepravde, zaštitu slabijih i očuvanje zajednice.

Lik Bege Kovača, sa petokrakom na fesu, evocira upravo tu tradiciju – hodžu koji ne stoji po strani, već aktivno učestvuje u borbi za moralni poredak. On ne djeluje iz ideološke lojalnosti, već iz dubokog osjećaja odgovornosti prema zajednici. Time se potvrđuje da vjerski identitet može biti temelj društvenog angažmana, a ne prepreka.

Bego Kovač nije samo junak stripa – on je moralni kompas u vremenu raslojavanja i vrijednosne krize.
Dublja dimenzija njegovog karaktera ogleda se u načinu na koji religioznost oblikuje njegovu društvenu ulogu. Vjera Bege Kovača nije zatvorena u privatnu sferu – ona se manifestuje kao društvena snaga, izvor moralne jasnoće i unutarnjeg mira. Njegova nesebičnost se izražava kroz konkretna djela pomoći onima u nevolji, čime se afirmiše vrijednost solidarnosti u svakodnevnim odnosima. Iako ne okuplja mase, njegova prisutnost u životima pojedinaca ima dubok društveni značaj.
Prikazivanje borbe protiv natprirodnih sila, kao što je prikaza u drvetu, doprinosi dubljem razumijevanju simbolike lika. Ta borba, vođena vjerom i citiranjem Kur’ana, nije samo zaplet – ona je metafora suočavanja zajednice s vlastitim strahovima, traumama i zlom ukorijenjenim u društvenim strukturama. Ova epizoda je izdvojena kao jedan od primjera koji detaljno oslikavaju njegov karakter, dok se slične osobine i uloge mogu prepoznati i u drugim pričama unutar stripa. Iako se povremeno ne libi upotrijebiti fizičku silu, Bego prvenstveno djeluje kroz duhovnu snagu. Učenjem Kur’anske sure aktivira moralne i metafizičke sile koje nadilaze običnu stvarnost. Religija se time ne prikazuje kao dogma, već kao živa praksa koja ima moć da transformiše društvo i zaštiti zajednicu.

On postaje posrednik između božanskog i društvenog, nosilac svetog znanja i moralni autoritet.
Zlo koje obitava u drvetu simbolizuje kolektivne strahove, nepravde i zaboravljene grijehe prošlosti. Paraliza sela tim zlom ukazuje na odsustvo duhovnog vodstva i nemoć zajednice da se suoči s vlastitim sjenama.
Suočavanjem s prikazom, Bego pokreće proces društvenog iscjeljenja – postaje katalizator promjene, figura koja vraća vjeru u mogućnost obnove.
U tom kontekstu, Bego Kovač se oblikuje kao arhetipski junak: čuvar tradicije, borac za pravdu i duhovni iscjelitelj. Stripovska forma omogućava da se kompleksne ideje prenesu na pristupačan način, čime se popularna kultura koristi kao sredstvo društvene analize. On nije samo lik – on je simbol otpora, vjere i zajedništva, oličenje univerzalne borbe između dobra i zla. Njegova borba za pravdu i slobodu proizlazi iz duboke privrženosti kulturnom identitetu i autonomiji zajednice. Dobrota i suosjećanje koje pokazuje nisu slabost, već oblik društvene otpornosti i moralnog integriteta. Kao heroj, ne uzmiče pred zlom – njegova hrabrost simbolizira univerzalnu težnju ka pravdi i zaštiti slabijih. Istovremeno, Bego je čuvar tradicije koji spaja prošlost i sadašnjost, prenoseći naslijeđe koje oblikuje kolektivni identitet.
Da bi lik poput Bege Kovača zaživio s tolikom snagom, neophodna je umjetnička vizija koja razumije dubinu kolektivnog iskustva. Zasluge za njegovu kreaciju pripadaju Admiru Deliću, autoru čiji crtež nosi duh naroda i snagu zajedničkog pamćenja. Njegova umjetnost nadilazi vizuelni doživljaj – ona otkriva slojeve tradicije, duhovnosti i sjećanja. U linijama i crtežima njegovog rada prepoznaju se krajolici, ljudi i vrijednosti jednog prostora, oblikovani s pažnjom i razumijevanjem.

Gribajske hronike, kao stripovsko djelo, nisu samo narativna forma – one su svjedočanstvo, kulturna riznica i most između generacija. Admir Delić je svojim umjetničkim pristupom kreirao djelo koje postaje ogledalo društvenih vrijednosti, identiteta i nade.
Amer Kulić
