U okviru bošnjačkih usmenih predaja posebno su zanimljive one o “dobrima”, kako se oni u narodu uobičajeno nazivaju.

Na prostoru Bosne i Hercegovine ove predaje svojim sadržajem isključivo su vezane za bošnjačku usmenu tradiciju.
Dobri u narodnoj terminologiji ima dvojako značenje, dobri u smislu karakternih osobina i dobri “od boga odabrani”, tojest onaj koga je bog po nekim osobinama, i to pozitivnim, odvojio od ostalih, onaj koji je u mogućnosti da čini ono što drugi ne mogu.

U narodnom shvatanju to je najčešće značilo raspolaganje nadnaravnim moćima, tzv. kerametima.
Treba praviti razliku između dobrog i nekog za koga se vjeruje da je evlijah jer se često to dvoje miješa.
Naime dok je evlijah neko ko je uglavnom poznat i živi u određenom mjestu kao aktivni član zajednice, i koga eventualno otkrije nepažnja ili neki svjedok njegovog kerameta (nadnaravnog čina) poslije čega dotični naprasno umre, dobri je uvijek i samo potpuni stranac koji bahne u avliju i na kućna vrata u liku nepoznatog putnika ili prosjaka, zatraži čašu vode ili nešto za jelo, i najčešće potom dok domaćin ode da mu to i donese misteriozno nestane.
Obdaren čudesnim sposobnostima, dobri raspolaže i mogućnošću da nagradi ali i da kazni.

U tom smislu je bliži hazreti Hidru, misterioznoj ličnosti i vječnom ovodunjalučkom putniku koga čak i Kur’an pominje.

Na desetine je predaja gdje bi ga domaćin ugostio nakon čega bi se desila takva nafaka i berićet, gdje bi voćke rodile, stoka se učetvorostručila, a gdje bi bio odbijen bi se nakon njegovog odlaska naoblačilo nebo, počela oluja i kiša, aktivirala klizišta, odnosno brda i brežuljci koji bi se onda sručili na imanje oholog domaćina zatrpavši sve ili bi jezero ili rijeka nadošla,  potopila ili poplavila i odnijela sve.

Tekst 35Hartigan