Danas podsjećam da im je ukradena budućnost.
Danas je jedanaesti
Tag: genocid
Jedanaesti
Danas je jedanaesti. Ponovo podsjećam na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici kako se ne bi više nikada i nikome ponovio.
Gledajući Gazu ovih dana, ne znam ni da li moja mala i skromna borba ima smisla…
Ali pokušavaću i dalje, ako Bog da.
Uglavnom, tema su mi ponovo majke koje se i dalje nadaju da će pronaći kosti svojih sinova, muževa i očeva. Traga se za još oko hiljadu žrtava. One i dalje čekaju.
Jedanaesti je…
Danas je jedanaesti. Danas podsjećamo da su se plavi leptiri okupljali na biljkama koje su rasle iznad skrivenih grobnica i tako otkrivali mračnu tajnu.
Jedanaesti
Dugo nisam ništa ovdje pisao.
Bilo je nekih obaveza, a aktivno pripremam i nastavak Seoskih Strahota. Pišem priče, skiciram, skupljam pjesme i sevdalinke, razgovaram sa Ahmedom o načinu printanja i istražujem moguće izdavače.
Ali kada dođe jedanaesti, sve ostavljam po strani.
Podsjećati na genocid u Srebrenici se jednostavno mora.
Ova ilustracija, zapravo kratki strip, nastala je sinoć u gluho doba. Nakon povratka iz Zenice gdje su mi divni momci i djevojke iz ELSA-e i Pravnog fakulteta organizovali izložbu.
Lijepo su to uradili, u holu pravnog fakulteta. Postavili su slike u centralni dio ogromnig prostora omogućivši posjetiocima da kruže oko njih bez problema i detaljno ih pogledaju.
Također su isprintali slike, što je prvi počeo moj divni Mostar sa brošurom, koje su posjetioci uz potpis mogli ponijeti kući.
Da, dugujem sebi jedan tekst o tim izložbama koje su ove godine divni ljudi pripremili u Mostaru, Sarajevu i evo Zenici, pa ću se potruditi ovih dana da posložim slike i fino se zahvalim svima.
Srebrenica, V Dan
Peti dan. Preživjeli i danas susreću one koji su ubili članove njihovih porodica. Te osobe i danas šute o mjestima gdje se nalaze posmrtni ostaci žrtava. Šute godinama…
Izložba u Mostaru
Nakon prošlogodišnje izložbe u Novom Pazaru, gdje smo bili baš toplo primljeni, slijedi postavka u Mostaru. Riječ je o ilustracijama koje radim evo već pet godina i zbog kojih su me pozvali da ih izložim u Mostaru. Ono što mogu reći je to da mi je baš ali baš drago što u svemu ovome učestvuje i BKC Kalesija, gdje se nalaze skoro sve moje slike i u kojem je održana prva izložba. Već je bila konkretna saradnja s Lukavcem gdje su slike putovale bez mene. Zamolio sam organizatora da ova izložba bude saradnja kulturnih institucija i objeručke su to prihvatili. Tako ću i dalje raditi, kad god se bude moglo organizovati, sarađivati u našoj Bosni i Hercegovini, sa mnom ili bez mene, neka slike putuju. Tako da, svi oni koji bi bili zainteresirani u našoj zemlji, a bilo ih je, nego ja nisam sklon previše svom promovisanju, ali polako shvatam značaj svega ovog što radim, uvijek se mogu javiti BKC Kalesija. Meni je uvijek bitno da na kvalitetan način predstavim kulturu svog kraja, kojem pripadam, kao što pripadaju i ove ilustracije, koje su počele rasti u njemu. Naravno, sve je ovo način za podsjećanje na Srebrenicu. To je najvažnije. Nisam ja tu bitan, samo sam alat podsjećanja, slike sasvim dobro žive i bez priče o meni. Kako i treba da bude. Bujrum.
Srebrenica, III dan
Treći dan. Međunarodna zajednica, UN i svijet uopšte, zakazali su u spašavanju sigurne zone u Srebrenici. Rezultat njihovog kukavičluka je – genocid. I preko šest hiljada žrtava koje su ukopane do danas u Potočarima. Za mnogima se i dalje traga.
Srebrenica, II dan
Dan drugi i druga ilustracija o genocidu u Srebrenici. UN trupe koje su trebale pomoći Bošnjacima nisu učinile ništa kako bi spriječile zločine nad ovim ljudima. Podsjećamo na njihovu sramotu.
Srebrenica, I dan
Počinjem s prvom od jedanaest ilustracija posvećenih žrtvama genocida u Srebrenici. Još uvijek tragamo za posmrtnim ostacima više od 1000 žrtava. Oni koji znaju gdje su – šute. A zemlja i priroda polako prekrivaju tragove zločina.
Ilustracija govori o tome, da je prošlo toliko godina da je na mjestu, gdje su skriveni posmrtni ostaci žrtava moglo izrasti drvo…
Avet Rio Gribaje 