Dugo nisam ništa ovdje pisao.
Bilo je nekih obaveza, a aktivno pripremam i nastavak Seoskih Strahota. Pišem priče, skiciram, skupljam pjesme i sevdalinke, razgovaram sa Ahmedom o načinu printanja i istražujem moguće izdavače.
Ali kada dođe jedanaesti, sve ostavljam po strani.
Podsjećati na genocid u Srebrenici se jednostavno mora.
Ova ilustracija, zapravo kratki strip, nastala je sinoć u gluho doba. Nakon povratka iz Zenice gdje su mi divni momci i djevojke iz ELSA-e i Pravnog fakulteta organizovali izložbu.

Lijepo su to uradili, u holu pravnog fakulteta. Postavili su slike u centralni dio ogromnig prostora omogućivši posjetiocima da kruže oko njih bez problema i detaljno ih pogledaju.
Također su isprintali slike, što je prvi počeo moj divni Mostar sa brošurom, koje su posjetioci uz potpis mogli ponijeti kući.

Da, dugujem sebi jedan tekst o tim izložbama koje su ove godine divni ljudi pripremili u Mostaru, Sarajevu i evo Zenici, pa ću se potruditi ovih dana da posložim slike i fino se zahvalim svima.