Niko i ništa u Tojšićima i Sarajevu. Četvrta stranica. O svicima i mezarju.
NINUTIS 4: SVITAC I MEZARJE
Category: Zavičaj
Dobri
U okviru bošnjačkih usmenih predaja posebno su zanimljive one o “dobrima”, kako se oni u narodu uobičajeno nazivaju.
Na prostoru Bosne i Hercegovine ove predaje svojim sadržajem isključivo su vezane za bošnjačku usmenu tradiciju.
Dobri u narodnoj terminologiji ima dvojako značenje, dobri u smislu karakternih osobina i dobri “od boga odabrani”, tojest onaj koga je bog po nekim osobinama, i to pozitivnim, odvojio od ostalih, onaj koji je u mogućnosti da čini ono što drugi ne mogu.
U narodnom shvatanju to je najčešće značilo raspolaganje nadnaravnim moćima, tzv. kerametima.
Treba praviti razliku između dobrog i nekog za koga se vjeruje da je evlijah jer se često to dvoje miješa.
Naime dok je evlijah neko ko je uglavnom poznat i živi u određenom mjestu kao aktivni član zajednice, i koga eventualno otkrije nepažnja ili neki svjedok njegovog kerameta (nadnaravnog čina) poslije čega dotični naprasno umre, dobri je uvijek i samo potpuni stranac koji bahne u avliju i na kućna vrata u liku nepoznatog putnika ili prosjaka, zatraži čašu vode ili nešto za jelo, i najčešće potom dok domaćin ode da mu to i donese misteriozno nestane.
Obdaren čudesnim sposobnostima, dobri raspolaže i mogućnošću da nagradi ali i da kazni.
U tom smislu je bliži hazreti Hidru, misterioznoj ličnosti i vječnom ovodunjalučkom putniku koga čak i Kur’an pominje.
Na desetine je predaja gdje bi ga domaćin ugostio nakon čega bi se desila takva nafaka i berićet, gdje bi voćke rodile, stoka se učetvorostručila, a gdje bi bio odbijen bi se nakon njegovog odlaska naoblačilo nebo, počela oluja i kiša, aktivirala klizišta, odnosno brda i brežuljci koji bi se onda sručili na imanje oholog domaćina zatrpavši sve ili bi jezero ili rijeka nadošla, potopila ili poplavila i odnijela sve.
Tekst 35Hartigan
NINUTIS 3: Žičara
Niko i ništa u Tojšićima i Sarajevu. Treći zapis. Žičara me u Sarajevu vazda podsjeća na oca. Zađem među oblake i prisjetim se…
NINUTIS 2: Trovač
Niko i ništa u Tojšićima i Sarajevu. Drugi komad. Hrana i želudac u gluho doba.
NINUTIS: Tramvaj
Ovih mjeseci imam vremena pa crtam neke bilješke, ako se tako može nazvati. U hodu. Poslije ih malo uredim. Biće tu Sarajeva, Tojšića, Tuzle, Mostara, sjećanja, misli, stripova, video igara… U suštini, kako vidim svijet oko sebe. Pa nek ostane nacrtano.
Vile
Vile su vjerovatno najpoznatija mitološka bića južnoslavenskog prostora pa i Bosne i Hercegovine.
U opusu bošnjačkih usmenih predaja najbrojnije su predaje upravo o njima.
Opisuje ih se kao očaravajuća bića u liku lijepih djevojaka odjevenih u bijelo. Može ih se vidjeti i susresti isključivo noću dok sa zorom i jasnim svjetlom dana nestaju.
Vjeruje se da su dobre, ali i zle ako ih se uvrijedi, da su spasiteljke, da su suđenice, da ih ima od “devet ruku” (vrsta), od svake vrste po tri.
Glavne su gorske, vodene i livadske.
Osobito vješto vidaju rane zadobijene u bojevima, i to različitim biljem.Teško praštaju uvrede i svojim strijelama ili pogledom usmrćuju one koji ih povrijede.
Mogu imati kozije, konjske ili magareće noge.
Takođe se vjeruje i da dolaze djetetu treći dan po rođenju da mu proriču sudbinu.
Poznata je praksa i običaj kod Bošnjaka sve do 60-tih godina prošlog stoljeća, ostavljanja oštrih predmeta, noža ili makaza novorođenčetu pod jastuk da ga vile ne bi ukrale (o krađi djeteta, odnosno zamjeni vilinske djece za onu ljudsku nekom drugom prilikom).
Interesantno je recimo da njemački folklor uopšte ne poznaje vilu kao mitološko biće, onakvu kakva je zastupljena kod nas a da prostor Bosne gdje je stoljećima bio jak islamski kulturni uticaj postoji snažno vjerovanje u vile kod bosanskih muslimana sve do današnjih dana i toliko raznovrsnih svjedočanstava o susretu sa njima.
Ilustracija sa početka teksta je inspirisana jednim stvarnim događajem dvaju služavki koje su imale susret sa vilom na prozoru sprata jedne stare begovske kule u Jemanlićima kod Donjeg Vakufa.
Tekst @35Hartigan
Perkman
Jedno od pomalo zaboravljenih bića iz usmenih predaja Bosne je i Perkman (od njemačke riječi Bergmännlein), duh jame, biće karakteristično za bosanske rudarske gradove Srebrenicu, Fojnicu, Vareš, Kreševo i još neke druge.
Postoje mnogi zapisi o susretu rudara sa Perkmanom.
Općenito se smatra da su to vjerovanje sa sobom donijeli njemački rudari Sasi, koje je još kralj Tvrtko pozvao u Bosnu i po kojima današnji rudnik Sase kod Srebrenice nosi ime.
Vjeruje se da su to duhovi poginulih rudara iz davnina.
Perkman je ovisno o karakteru rudara sa kojima se susretao mogao da bude dobar ili loš.
Ukoliko bi rudar bio čestit i pošten čovjek prikazao bi mu se i pokazao gdje se nalazi zlatna žila, i gdje da kopa.
Međutim ukoliko bi rudar bio zao i nepošten i psovao, a psovanje je naročito mrzio, Perkman bi ga naveo na pogrešan trag i desila bi se eksplozija ili nesreća u rudniku.
U franjevačkom samostanu Svete Katarine u Kreševu se nalaze neke od najstarijih gravura na raznim kovačkim i rudarskim predmetima i prikaza Perkmana sa njihovim karakterističnim špicastim kapama.
Tekst by @35Hartigan
Utopnik
Unutar bošnjačkih (i ne samo bošnjačkih) predkršćanskih i predislamskih magijskih praksi i vjerovanja svakako da značajno mjesto zauzima i zazivanje takozvanog ‘Utopnika’ prilikom velikog nevremena, oluje, kiše i grada.
Naime, vjerovalo se da kad se neko utopi u rijeci ili jezeru i nikad ga ne pronađu, da ga je voda uzela sebi kao svojevrsnu žrtvu i da on pripada svijetu vodenih duhova.
I kao što su se za vrijeme velikih suša učile kišne dove, tako se pri velikom nevremenu, jakim kišama popraćenim gradom zazivao Utopnik i to svojim imenom da “odvuče” nevrijeme sa sobom u vodeno carstvo.
U tu svrhu se iznosila i sinija sa hranom i posuđem, da ga se umilostivi, učile dove i bajalice, zazivalo njegovo ime.
Text @35Hartigan
Hudam!
Unutar bošnjačke usmene tradicije predaje o Hudamu svakako da zauzimaju posebno mjesto. Naime, vjerovalo se da su u prošlosti neki ljudi imali svog ličnog džina, slugu u duhovnom svijetu.
Do njega se dolazilo posebnim duhovnim treningom koji je sadržavao ponavljanje određenih dijelova Kur’ana i prizivanjem, odnosno učenjem na jaje koje se onda nosilo 40 dana pod pazuhom.Iz tog jajeta bi se onda izlegao Hudam.
Vjerovalo se da su u prošlosti mnogi ljudi imali svoje hudame. U nekim predajama se govori i da se sklapala neka vrsta doživotnog ugovora između prizivača i hudama ispisanog na specijalnom prstenu.
Koristi od hudama su bile višestruke.
Od toga da je vlasnik recimo u poslovima koje je obavljao znao ko ga laže a ko je iskren, ko o njemu širi spletke ili ga ogovara. Da je mogao brzo putovati sa mjesta na mjesto, biti nevidljiv, činiti da materijalne stvari nestaju pred očima.
Međutim vlasnik je morao biti i oprezan i ne zloupotrebljavati vlast nad hudamom jer se nerijetko znalo desiti da se isti okrene protiv njega.
Takvi ljudi su onda obično završavali u očaju, bolesti i potpunoj materijalnoj bijedi.
Text @35Hartigan
Tekstovi o Gribajskim Hronikama
Malo sam uhvatio vremena da posložim sve do sada napisane tekstove o Gribajskim Hronikama i junaku ovog stripa – Begi Kovaču. Mislim da bi bilo lijepo imati tako nešto na jesnom mjestu iz nekoliko razloga.
Prvi je svakako historija. Možda neko bude istraživao i pisao naučni rad o stripovima u Bosni i Hercegovini, a drugo, radi autora koji su u ovo brzo doba pronašli vremena da napišu poneku riječ o stripu.
Ako ih ranije niste čitali, sada možete. Pa da krenemo redom.
Na portalu DEPO, Adnan Učambarlić je objavio intervju sa mnom, i to poprilično pozamašan. Spominjao sam tu uzore za nastanak junaka, ideje i ostale zavrzlame iz autorove glave.
Haris Imamović je s druge strane ponudio odličnu analizu djela, i jednu pravu punokrvnu kritiku stripa i moram priznati, mnogo ga je nahvalio. Vrijedan je to novinarski članak, ne samo jer je u njemu moj strip, nego jer je lijepo napisan tekst koji pršti znalačkim analitičarskim pogledom.
Bego Kovač je kao lik analiziran u kultnom Preporodu. I ovo je jedini članak objavljen u štampanom mediju. U ovom osvrtu, autor Dženan Smajić, prihvatio se analize lika i njegovih postupaka, uloge kao efendije ali i petokrake na fesu. Posebno mi se dopala rečenica da Bego, kao efendija, nije zabio glavu u mihrab. Tople preporuke za ovaj opsežan tekst.
Ni Urban magazin nije ostao imun na ovog seoskog hodžu. Međutim, ovaj tekst je malo drugačiji, a autorica Merima K. Mehinović se pozabavila prikazom seoske žene u ovom stripu na vrlo zanimljiv način. Oni koji su čitali strip, znaju da je u priči Pod orahom, glavni junak zapravo – Senada. Obavezno pročitajte ovaj tekst jer je potrefio sve ono sto sam htio nacrtati o zivotu žene na selu.
Naravno, to nije sve. Amer Kulić, moj prijatelj, efendija i sociolog po struci, napisao je ovu golemu analizu lika Bege Kovača, u kojem ga je pretresao i napravio jedan značajan tekst zbog čega sam naumio da piše pogovor u narednom albumu. I on se pozabavio fesom s petokrakom, društvom i samom kompleksnošću Bosne i Hercegovine.
Asmir Mešić, profesor i autor knjiga Puteva je mnogo i Pogled na islam obicnog muslimana, napisao je kratki osvrt na facebooku o Gribajskim Hronikama. Njega je ovaj strip podsjetio na Calvina i Hobbesa, najviše zbog humora.
I šećer na kraju. Jasmin Jusuf Jusufović je moj drug i lektor Seoskih Strahota. Tada smo zajedno prošli svaku riječ i zarez kako bi približili ljudima autentičan govor ljudi sa sela, naročito iz mog kraja. I on se na facebooku osvrnuo na Gribajske Hronike sa snažnim kratkim prikazom stripa u kojem je ukazao na sve njegove prednosti.
Skrenuta mi je pažnja i na jednu kritiku stripa, objavljenu na portalu Cross Atlantic, a koju je potpisao Đ. Alibegić. Ovdje autor tvrdi da ga reklamira i podupire Islamska zajednica BiH, što je nonsens, jer iza stripa stojimo samo ja i Agarthy Comics kao izdavač, osim ako ne misli na tekst u Preporodu. Također tvrdi da se u liku Bege Kovača jasno razaznaje i lik aktuelnog reisa Huseina ef. Kavazovića te da je sam strip već viđeni retuš historije. Pa pročitajte i to ovdje.
Hana Kazazović, na svom blogu cyber bosanka, objavila je toplu preporuku za Gribajske Hronike. Nju je ponajviše oduševio humor u ovom stripu, što me prilično obradovalo. Pa bacite oko i na ovaj tekst.
Tekstove s promocija nisam ovdje ubacivao jer sam htio ovaj blog posvetiti autorskim analizama i kritikama djela.
Toliko za danas.
Avet Rio Gribaje 