Ezani su odavno učili, a vjernici grabe posljednju priliku da klanjaju sabah namaz na vrijeme.
A ja postavljam novu ilustraciju o Srebrenici. I pitam se, ima li smisla? Jer… čovjek vidi svijet oko sebe, ispunjen zločinima i zvjerstvima u živom prijenosu.
Na televiziji ili internetu.
Obasipaju nas slike u kojima se ne štede čak ni djeca. Ono jezivo svjedočenje ljekara koji su radili u Gazi bi valjda trebalo biti dovoljno da čak i najokrutnije srce kaže, pa dosta je više. Kad već ne vjeruje ljudima koji traže pomoć već godinu dana.
U svakom kutku svijeta se ubijaju i muče ljudi. Od Ujgura, Palestinaca, Sirijaca do Ukrajine i Sudana.
A valja podsjećati.
Možda se čovječanstvo nekad zaustavi u zlu koje ljudi čine…
Danas je jedanaesti. Ponovo podsjećam na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici kako se ne bi više nikada i nikome ponovio.
Gledajući Gazu ovih dana, ne znam ni da li moja mala i skromna borba ima smisla…
Ali pokušavaću i dalje, ako Bog da.
Uglavnom, tema su mi ponovo majke koje se i dalje nadaju da će pronaći kosti svojih sinova, muževa i očeva. Traga se za još oko hiljadu žrtava. One i dalje čekaju.
Kao i uvijek, jedanaestog podsjećam na genocid sproveden nad Bošnjacima u Srebrenici.
Srebrenica ili Gaza? Teško je reći…
Danas je malo drugačije.
Jutros su mnogi od nas, tamam do zore, jeli i pili kako bi zapostili prvi dan mjeseca ramazana. Suzdržaćemo se od jela i pića do zalaska sunca. Da očistimo tijelo i dušu, ojačamo vjeru, speremo grijehe…
Ne može čovjek a da to ne poveže s ratom. Onim tokom kojeg je sproveden genocid i u kojem su civili mnogo gladovali. Baš mnogo. Teško da ćete upoznati čovjeka a da vam neće ispričati neku priču o gladi i dovijanju u spremanju hrane.
Gladuju i ljudi u Gazi. Naročito na sjeveru pojasa gdje kamioni sa humanitarnom pomoći ne dolaze zbog blokade. Kao što znate, nakon 7. oktobra i napada Hamasa, Izrael je pokrenuo rat i odmazdu najviše nad civilima u Gazi, ženama i djecom. Ubijeno je preko 30 hiljada ljudi, a preko 70 hiljada ih je ranjeno. Ubijeno je preko 12 hiljada djece i više od osam hiljada žena. Sravnjene su stambene zgrade, bolnice, fakulteti i škole pa čak i pekare.
Smrt u Gazi
A sada ljudi gladuju.
Mnoga palestinska djeca su umrla od gladi. Vidjeli smo to uživo, na televiziji ili na interentu. Mršave i neuhranjene dječake i djevojčice. Umiru pred očima nemoćnih roditelja. Zbog teškog bombardovanja ostaju bez života, ruku i nogu.
Užasne i strahovite slike koje dolaze, čini se, pogađaju samo obične ljude, a političare baš i ne. Mnogi šute. Mnogi tvrde da Izrael ima pravo da se brani i traže osudu Hamasa. No gotovo nikako ne traže osudu ubijanja civila. Obični ljudi su nemoćni da bilo šta učine kako bi pomogli Palestincima u Gazi koji se uprkos svemu hrabro drže. Jedino što mogu je da izađu na ulice i na protestima traže prekid vatre.
O tome govori i slika za današnji jedanaesti. O gladovanju. Našem i njihovom. Jer ih razumijemo.
Prisjetimo se žrtava i poštujmo hranu za kojom mnogi tragaju.
Danas je jedanaesti. Danas podsjećamo da su se plavi leptiri okupljali na biljkama koje su rasle iznad skrivenih grobnica i tako otkrivali mračnu tajnu.
Bilo je nekih obaveza, a aktivno pripremam i nastavak Seoskih Strahota. Pišem priče, skiciram, skupljam pjesme i sevdalinke, razgovaram sa Ahmedom o načinu printanja i istražujem moguće izdavače.
Ali kada dođe jedanaesti, sve ostavljam po strani.
Podsjećati na genocid u Srebrenici se jednostavno mora.
Ova ilustracija, zapravo kratki strip, nastala je sinoć u gluho doba. Nakon povratka iz Zenice gdje su mi divni momci i djevojke iz ELSA-e i Pravnog fakulteta organizovali izložbu.
Godišnja doba u Srebrenici
Lijepo su to uradili, u holu pravnog fakulteta. Postavili su slike u centralni dio ogromnig prostora omogućivši posjetiocima da kruže oko njih bez problema i detaljno ih pogledaju.
Također su isprintali slike, što je prvi počeo moj divni Mostar sa brošurom, koje su posjetioci uz potpis mogli ponijeti kući.
Velika posjeta u Zenici
Da, dugujem sebi jedan tekst o tim izložbama koje su ove godine divni ljudi pripremili u Mostaru, Sarajevu i evo Zenici, pa ću se potruditi ovih dana da posložim slike i fino se zahvalim svima.
Deseti dan. Hiljade ljudi na maršu mira odaje počast žrtvama genocida u Srebrenici, dok se kreću trasom kojom su Srebreničani u ljeto 1995. godine pokušavali doći do slobodne teritorije. #Srebrenica #Genocide #ElevenDays
Avet Rio Gribaje 