Mitologija – Avet Rio Gribaje

Vile

Posted on 11. January 2026. by J.Stickman

Vile su vjerovatno najpoznatija mitološka bića južnoslavenskog prostora pa i Bosne i Hercegovine.

U opusu bošnjačkih usmenih predaja najbrojnije su predaje upravo o njima.
Opisuje ih se kao očaravajuća bića u liku lijepih djevojaka odjevenih u bijelo. Može ih se vidjeti i susresti isključivo noću dok sa zorom i jasnim svjetlom dana nestaju.

Vjeruje se da su dobre, ali i zle ako ih se uvrijedi, da su spasiteljke, da su suđenice, da ih ima od “devet ruku” (vrsta), od svake vrste po tri.
Glavne su gorske, vodene i livadske.
Osobito vješto vidaju rane zadobijene u bojevima, i to različitim biljem.Teško praštaju uvrede i svojim strijelama ili pogledom usmrćuju one koji ih povrijede.

Mogu imati kozije, konjske ili magareće noge.
Takođe se vjeruje i da dolaze djetetu treći dan po rođenju da mu proriču sudbinu.

Poznata je praksa i običaj kod Bošnjaka sve do 60-tih godina prošlog stoljeća, ostavljanja oštrih predmeta, noža ili makaza novorođenčetu pod jastuk da ga vile ne bi ukrale (o krađi djeteta, odnosno zamjeni vilinske djece za onu ljudsku nekom drugom prilikom).
Interesantno je recimo da njemački folklor uopšte ne poznaje vilu kao mitološko biće, onakvu kakva je zastupljena kod nas a da prostor Bosne gdje je stoljećima bio jak islamski kulturni uticaj postoji snažno vjerovanje u vile kod bosanskih muslimana sve do današnjih dana i toliko raznovrsnih svjedočanstava o susretu sa njima.

Ilustracija sa početka teksta je inspirisana jednim stvarnim događajem dvaju služavki koje su imale susret sa vilom na prozoru sprata jedne stare begovske kule u Jemanlićima kod Donjeg Vakufa.

Tekst @35Hartigan

Mitologija, Zavičaj

Perkman

Posted on 21. December 2025. by J.Stickman

Jedno od pomalo zaboravljenih bića iz usmenih predaja Bosne je i Perkman (od njemačke riječi Bergmännlein), duh jame, biće karakteristično za bosanske rudarske gradove Srebrenicu, Fojnicu, Vareš, Kreševo i još neke druge.
Postoje mnogi zapisi o susretu rudara sa Perkmanom.

Općenito se smatra da su to vjerovanje sa sobom donijeli njemački rudari Sasi, koje je još kralj Tvrtko pozvao u Bosnu i po kojima današnji rudnik Sase kod Srebrenice nosi ime.
Vjeruje se da su to duhovi poginulih rudara iz davnina.
Perkman je ovisno o karakteru rudara sa kojima se susretao mogao da bude dobar ili loš.

Ukoliko bi rudar bio čestit i pošten čovjek prikazao bi mu se i pokazao gdje se nalazi zlatna žila, i gdje da kopa.
Međutim ukoliko bi rudar bio zao i nepošten i psovao, a psovanje je naročito mrzio, Perkman bi ga naveo na pogrešan trag i desila bi se eksplozija ili nesreća u rudniku.

U franjevačkom samostanu Svete Katarine u Kreševu se nalaze neke od najstarijih gravura na raznim kovačkim i rudarskim predmetima i prikaza Perkmana sa njihovim karakterističnim špicastim kapama.

Tekst by @35Hartigan

Bosanske Strahote, Mitologija, Zavičaj

Utopnik

Posted on 13. December 2025. by J.Stickman

Unutar bošnjačkih (i ne samo bošnjačkih) predkršćanskih i predislamskih magijskih praksi i vjerovanja svakako da značajno mjesto zauzima i zazivanje takozvanog ‘Utopnika’ prilikom velikog nevremena, oluje, kiše i grada.

Naime, vjerovalo se da kad se neko utopi u rijeci ili jezeru i nikad ga ne pronađu, da ga je voda uzela sebi kao svojevrsnu žrtvu i da on pripada svijetu vodenih duhova.

I kao što su se za vrijeme velikih suša učile kišne dove, tako se pri velikom nevremenu, jakim kišama popraćenim gradom zazivao Utopnik i to svojim imenom da “odvuče” nevrijeme sa sobom u vodeno carstvo.
U tu svrhu se iznosila i sinija sa hranom i posuđem, da ga se umilostivi, učile dove i bajalice, zazivalo njegovo ime.

Text @35Hartigan

Bosanske Strahote, Mitologija, Zavičaj

Hudam!

Posted on 7. December 2025.8. December 2025. by J.Stickman

Unutar bošnjačke usmene tradicije predaje o Hudamu svakako da zauzimaju posebno mjesto. Naime, vjerovalo se da su u prošlosti neki ljudi imali svog ličnog džina, slugu u duhovnom svijetu.
Do njega se dolazilo posebnim duhovnim treningom koji je sadržavao ponavljanje određenih dijelova Kur’ana i prizivanjem, odnosno učenjem na jaje koje se onda nosilo 40 dana pod pazuhom.Iz tog jajeta bi se onda izlegao Hudam.

Vjerovalo se da su u prošlosti mnogi ljudi imali svoje hudame. U nekim predajama se govori i da se sklapala neka vrsta doživotnog ugovora između prizivača i hudama ispisanog na specijalnom prstenu.

Koristi od hudama su bile višestruke.
Od toga da je vlasnik recimo u poslovima koje je obavljao znao ko ga laže a ko je iskren, ko o njemu širi spletke ili ga ogovara. Da je mogao brzo putovati sa mjesta na mjesto, biti nevidljiv, činiti da materijalne stvari nestaju pred očima.

Međutim vlasnik je morao biti i oprezan i ne zloupotrebljavati vlast nad hudamom jer se nerijetko znalo desiti da se isti okrene protiv njega.
Takvi ljudi su onda obično završavali u očaju, bolesti i potpunoj materijalnoj bijedi.

Text @35Hartigan