Posted in gribajske hronike, Strip, Zavičaj

Tekstovi o Gribajskim Hronikama

Malo sam uhvatio vremena da posložim sve do sada napisane tekstove o Gribajskim Hronikama i junaku ovog stripa – Begi Kovaču. Mislim da bi bilo lijepo imati tako nešto na jesnom mjestu iz nekoliko razloga.

Prvi je svakako historija. Možda neko bude istraživao i pisao naučni rad o stripovima u Bosni i Hercegovini, a drugo, radi autora koji su u ovo brzo doba pronašli vremena da napišu poneku riječ o stripu.

Ako ih ranije niste čitali, sada možete. Pa da krenemo redom.

Na portalu DEPO, Adnan Učambarlić je objavio intervju sa mnom, i to poprilično pozamašan. Spominjao sam tu uzore za nastanak junaka, ideje i ostale zavrzlame iz autorove glave.

Slika s Depo-a

Link na DEPO portal

Haris Imamović je s druge strane ponudio odličnu analizu djela, i jednu pravu punokrvnu kritiku stripa i moram priznati, mnogo ga je nahvalio. Vrijedan je to novinarski članak, ne samo jer je u njemu moj strip, nego jer je lijepo napisan tekst koji pršti znalačkim analitičarskim pogledom.

Slika s portala Odgovor

Link na Odgovor portal

Bego Kovač je kao lik analiziran u kultnom Preporodu. I ovo je jedini članak objavljen u štampanom mediju. U ovom osvrtu, autor Dženan Smajić, prihvatio se analize lika i njegovih postupaka, uloge kao efendije ali i petokrake na fesu. Posebno mi se dopala rečenica da Bego, kao efendija, nije zabio glavu u mihrab. Tople preporuke za ovaj opsežan tekst.

Link na portal Preporoda

Ni Urban magazin nije ostao imun na ovog seoskog hodžu. Međutim, ovaj tekst je malo drugačiji, a autorica Merima K. Mehinović se pozabavila prikazom seoske žene u ovom stripu na vrlo zanimljiv način. Oni koji su čitali strip, znaju da je u priči Pod orahom, glavni junak zapravo – Senada. Obavezno pročitajte ovaj tekst jer je potrefio sve ono sto sam htio nacrtati o zivotu žene na selu.

Slika iz Zavidovića

Link na Urban Magazin

Naravno, to nije sve. Amer Kulić, moj prijatelj, efendija i sociolog po struci, napisao je ovu golemu analizu lika Bege Kovača, u kojem ga je pretresao i napravio jedan značajan tekst zbog čega sam naumio da piše pogovor u narednom albumu. I on se pozabavio fesom s petokrakom, društvom i samom kompleksnošću Bosne i Hercegovine.

Link na Amerov tekst

Asmir Mešić, profesor i autor knjiga Puteva je mnogo i Pogled na islam obicnog muslimana, napisao je kratki osvrt na facebooku o Gribajskim Hronikama. Njega je ovaj strip podsjetio na Calvina i Hobbesa, najviše zbog humora.

Sa Asmirom u Kalesiji

Link na Asmirov Tekst

I šećer na kraju. Jasmin Jusuf Jusufović je moj drug i lektor Seoskih Strahota. Tada smo zajedno prošli svaku riječ i zarez kako bi približili ljudima autentičan govor ljudi sa sela, naročito iz mog kraja. I on se na facebooku osvrnuo na Gribajske Hronike sa snažnim kratkim prikazom stripa u kojem je ukazao na sve njegove prednosti.

Strip u Jasminovim rukama

Link na Jasminov tekst

Skrenuta mi je pažnja i na jednu kritiku stripa, objavljenu na portalu Cross Atlantic, a koju je potpisao Đ. Alibegić. Ovdje autor tvrdi da ga reklamira i podupire Islamska zajednica BiH, što je nonsens, jer iza stripa stojimo samo ja i Agarthy Comics kao izdavač, osim ako ne misli na tekst u Preporodu. Također tvrdi da se u liku Bege Kovača jasno razaznaje i lik aktuelnog reisa Huseina ef. Kavazovića te da je sam strip već viđeni retuš historije. Pa pročitajte i to ovdje.

Link na Cross Atlantic portal

Hana Kazazović, na svom blogu cyber bosanka, objavila je toplu preporuku za Gribajske Hronike. Nju je ponajviše oduševio humor u ovom stripu, što me prilično obradovalo. Pa bacite oko i na ovaj tekst.

Strip kod Cyerbosanke

Link na blog Cyberbosanke

Tekstove s promocija nisam ovdje ubacivao jer sam htio ovaj blog posvetiti autorskim analizama i kritikama djela.

Toliko za danas.

Posted in gribajske hronike, Strip, Zavičaj

Gribajski Veslar

Dugo sam se kanio da uradim nastavak svog lokalnog hita, knjige o prikazama iz doline Gribaje. Pokušavao sam opet s kratkim pričama i ilustracijama ali nije išlo. Pa sam se okrenuo stripu. I krenulo je.

Naslovnica

Prvo sam osmislio junaka. Htio sam nekog domaćeg, realističnog u svijetu anamonog i bajki. I tako se odlučih za efendiju, koji se tek vratio iz rata u svoje selo na obali Gribaje.

Bego Kovač.

Nazvao sam ga tako zbog lakše pamtljivosti, a zato što me ime Bego podsjeća na ime Korto. Da, na čuvenog mornara koji je obišao svijet u potrazi za blagom. Ali moj junak će za razliku od vječnog mornara lutati livadama, obalama i šumama oko Gribaje. U jednom mikrokosmosu u kojem sam odrastao i maštao o bajkama i drugim strahotama.

No, Bego će lutati kroz horor priče, naoružan pištoljem, od kojeg nema mnogo koristi, vjerom i zdravim humorom. Što me dovodi do Hellboya, omiljenog horor stripa. I njegovih kratkih priča u kojima sam najviše uživao, poput Čeličnih cipela.

Od njegove biografije, kojom ću se ako Bog da baviti u daljim pričama, mogu izdvojiti da je Bego bio učenik tuzlanske medrese te da je bio partizan u 16. muslimanskoj brigadi. Ratni veteran, jakog stava i bez stida o vlastitom porijeklu. Zbog toga nosi fes sa zvijezdom i pojas. No i tome će biti riječ kasnije. Ne u ovoj knjizi koju pripremam. Također, Bego je blag i zamišljen sa dozom ironije i sarkazma u govoru.

A sama knjiga?

Pa čim završim priču o riječnom vampiru, potražiću izdavača. Plan mi je da knjiga sadrži pet do šest priča, uz ovu koju ćete sada moći pročitati. Pored vampira, Bego će bitku voditi sa zlom vilom Gribajušom, razgovarati s bijelim učkur mačorom i doživjeti užas Zmijišta.

A sad, uživajte u stripu.

Nadam se da vam se dopala prva priča iz Gribajskih Hronika.

Posted in Strip, zbogom maslačci

Zbogom Maslačci: Kantica kajmaka

U svakoj našoj, našim rukama zagađenoj rijeci, može se pronaći odbačena kantica kupovnog kajmaka. Tako ga zovu u mom selu jer nije domaći nego iz radnje.

Elem, na trećoj stranici stripa bavim se i tom tematikom. Ovlaš doduše ali opet jasno da se zna da onaj ko bose noge zagazi u našu rijeku, pošteno se može i zarezati.

I toliko o uvodu. Uskoro na scenu stupamo Smrtnjak i ja.

Posted in Avetopis, Nekategorisano, Strip

Sergej

U Bosnu i Hercegovinu stripovi ne zalaze baš često kao u komšijskim zemljama. Po trafikama se nađe nešto izdanja Strip-Agenta, a ostalo u striparnicama. I naravno u knjižarama gdje im je cijena često nedostižna za naše nerdovske džepove.

Moj akcioni fan art

Nejse.

Prije nekih pet godina, u striparnici Agarthi u Sarajevu sam nabasao na jednu svesku stripa Sergej kojeg je izdavao Lavirint. Na naslovnici je imala brdovitog zeca. To sam primjetio krajičkom oka dok je vlasnik preturao po kutijama i gledao šta je novo, a šta je popuna zaliha. Mislio sam da je to neki ratni veteran, probuđen i nakrivo nasađen nakon teške noći udavljene u boci alkohola pa sam pomislio… zašto ne?

Moj prvi Sergej

Normalno da sam ga kupio, vođen nekom podsvjesnom odlukom koja me često znala odvesti u neželjenom pravcu. Po našem stanu se tako vucaraju knjige raznih žanrova i oblika, a mnoge odavno čekaju čitanje. Al tako mu je to kad imate gene hrčka.

Nejse opet.

Sa Sergejem sam se ranije susreo na forumu stripovi.com, gdje su na, nekom već zaboravljenom topiku objavljivali novosti i crteže o tom strip junaku s povezom na oku. Ali avaj, koliko god to mene zanimalo, u BiH se nisam mogao susresti sa njim, u smislu da ga ljudski pročitam pa sam jednom nabasao na nešro sveski u džamiji u Zagrebu gdje sam usput kupio i komplet Vučina od sjajne Sonjecke koja mi je u par stripova nacrtala fenomenalne posvete.N

Nažalost, puno toga u tim sveščicama nisam mogao pohvatati ali sam se barem oduševio junakom.

Rasplinuh se.

Prije dva mjeseca, vidjeh kod Darka Macana objavu da će Strip Revija na svojim stranicama štampati Sergeja, redom, kako i dolikuje. Baš kul, pomislih, em revija, em dolazi na kioske uz masu ostalih stripova. I tako mirno sačekah izlazak pa doskakutah na trafiku i pomno izabrah lijep primjerak. Svečan trenutak za mene, nema šta. Platih svoj komad, fino ga spakovah u torbu i pravac na čitanje u stan.

Prva priča sa Sergejem

I tako je započela moja avantura praćenja domaćeg serijala. Doduše iz Hrvatske al mi stripaši smo ionako u malom broju pa svako izdanje zovemo domaćim ako je iz zemalja bivše Jugoslavije.

Sergej je medvjed.  To mi je bilo prvo šokantno otkriće jer sam ja naivno mislio da je mačka. Al dobro, bilo bi previše da je Macan pisao i crtao o nekom tamo mačku.

Sergej i moja nemušta kamera

U prvoj avanturi, Sergej je zabasao u selo slijepih ljudi, a mene je cijela atmosfera podsjetila na Usagija, simpatičnog zeku samuraja. Ne i na originalne ninđa kornjače jer Usagi i Sergej imaju svoj lagani ruralni tempo, lijepu atmosferu uspostavljenog svijeta i sabijenu radnju. Što se meni dopalo, a naročito i preokret na kraju. Ah, pomislio sam, ovo je baš dobro. Crtež je zabavan,  kamera klizi i ugodno sam se osjećao dok sam pratio svoju prvu avanturu s ovim junakom, od samog početka, kako jedino i valja. 

Sergej nije neka mimoza. Plaćenik je.  To je došlo do izražaja, naročito u drugoj objavljenoj priči i reviji. Malo sam se zamislio, na drugo čitanje naravno i shvatio da je svijet u kojem naš junak baulja prilično opor i tvrd, barem po prvoj epizodi, a što mi je druga cementirala. Ovdje opstaju najjači, pa ti to kao čitalac prihvati ili odbaci ali sredine nema. Ono što je Sergej uradio u drugoj epizodi je podsjetilo na sukob Usagija i slijepog samuraja koji se oslanja na njuh. Međutim, zeka samuraj je to izveo na iskusnom i opakom samuraju dok ovdje… pa, valja vam pročitat i zabezeknut se. Kao što sam učinio i ja pa evo sjeo da pišem tekst o tome.

A-ha!

U obje priče, čitalac može samo slegnuti ramenima i podsjetiti se da je mrzak ovo svijet i da se životne lekcije nekad ne mogu platiti novcem već nečim mnogo krvavijim, čak i ako si nacrtani medo u jednom stripu.

Ono što me oduševilo je to da se Sergejev svijet počeo fino razvijati i širiti, što je fino prikazano u trećoj priči “Svetac”. Tu se naš junak već kaje zbog onog što je učinio u drugoj priči, što nas vezuje i mami da je ponovo pročitamo i počnemo fino sklapati avanturu, iz broja u broj. A samog Sveca sam shvatio kao vječni problem nas ljudi u ovom brzom u neuhvatljivom svijetu – da nas nema ko saslušati kad prostremo svoju muku na stol. Tvist na kraju na dođe ko šamar. Da se malo dozovemo.

Bilo kako bilo, pored Vekovnika sjajnog Marka Stojanovića, ničim izazvan… đavola, izazvan čuvenim dječačkim pitanjem šta će biti dalje, sada redovno pratim Sergeja, svakog mjeseca na kioscima i razmišljam o njegovom brutalnom svijetu i pravim jednu malu fanovsku mapu likova i njegovog putovanja. Nadam se da će u nekom od narednih brojeva revije neko iskusan i znan, napisati štogod o samom junaku uz pregršt detalja.

I ja sam za početak nabavio stari Kvadrat sa Macanovim intervjuom. Da malo prokljuvim i izrovim štogod o mom novom omiljenom junaku. Nešto sam tu saznao, a nešto ću već kroz sada redovne avanture. Tri su se ukazale na kiosku, malo li je?

Tako mu je to kad iznenada postaneš fan…

Ne fan Darka Macana, to sam postao davno nekad, dok sam čitao Kapetana Ameriku i Hellblazera i naravno jedan od omiljenih stripova Selam Alejkum generale. I tog sam našao negdje na štandu, dok sam kupovao stripove u Zagrebu. A Fibra je prije nekoliko dana objavila i Šetnju koju planiram nabaviti. Već Fan simpatičnog Sergeja.

Odličan strip, preporučujem

Stoga, toplo preporučujem odlazak na kioske i kupovinu Sergejevih avantura u Strip reviji. Ili barem nabavku sveski. Neke su se ukazale na olx-u u Bosni i Hercegovini. Ali kasno.

Ja ću to pratiti ovako, kako je red – na kioscima i bez nostalgičnog vraćanja u djetinjstvo, uživati u zrelim godinama u kvalitetnim avanturama jednog neobičnog strip junaka.

*Dodao sam i svoj crtež Sergeja. A to zgrom mi je palo na pamet jer su u mojoj kući vazda govorili da će ga zgromiti kad neko nešto zabrlja. Pa tako, nek Sergej zgromi konkurenciju na kiosku.

Posted in Avetopis

Na kahvi s Dragonerom

Prošetao sam Zavidovićima, barem onim dijelom između zgrada, dakle čaršijom. Ima tu svakakvih zgrada, povisokih i crvenom ciglom zidanih. Te su mi najljepše. Kao i uvijek, moj dječački mozak je usmjeravao pogled prema trafikama, kojih ovdje ima nekoliko na kratkom putu, tražeći stripove.

Postavka izložbe

I tako, dok sam dopunjavao ultra kredit na mobitelu, vidio sam skrivenog između nekoliko stripova o Texu i strip čuvenog Dragonera.

Italijanski je to junak koji se kreće svijetom sličnim onim kojim su hodili Hobiti, samo je, kako to pokazuje prva epizoda sa gorućim blatom, daleko brutalniji i opakiji.

Kupio sam ga. Lijepo dizajnirano izdanje sa pozerskom naslovnicom, koje nam prodaje Strip-Agent, izdavač iz Hrvatske kojeg smo manje više svi pratili nakon rata.

Palo mi je na pamet da negdje odem na kahvu, razmotam strip i uživam u tinti koja život znači. Supruga je preporučila Avliju, koja se nalazi ispod džamije u Zavidovićima, jer je ujedno i restoran i kafić. I tako sam prešao ulicu, popeo se gore i sjeo.

Uljudni konobar je sačekao da se raspremim pa je onda došao i pitao šta bih želio. Standardno provincijski, dugu crnu kahvu i kiselu. Upitao sam ga za kolače. Imamo, rekao je, kakav želite. Neki dobar, rekoh mu, sa što manje tijesta, hljeba i kora. Nasmijao se i rekao da ima takav ali čokoladni. Hajde rekoh, ne volim baš čokoladne kolače ali sam raspoložen za eksperiment.

Naslovnica grafičkog romana Veselog Četvrtka
Naslovnica prve epizode Strip-Agenta

Dok je on pripremao kahvu i birao kolač, otvorio sam Dragonera. Samo da napomenem, prvu sam epizodu pročitao u izdanju Veselog Četvrtka, a što je zapravo bio grafički roman, masivno djelo u kojem su nas upoznali sa samim glavnim junakom čiju su priču tada napisali Luka Enoh i Stefano Vijeti, a nacrtao Đuzepe Mateoni. Ako se želite upustiti u ovaj ogromni svijet, moja je preporuka da nabavite to hejbe i započnete avanturu. Kao što sam i ja, daleke 2008. godine. Da bih je obnovio nedavno, zahvaljujući drugu Zdenku.

Stigla je kahva. Lijepo je prijala uz čitanje stripa u Avliji sa drvenim stolicama i stolovima uz ljiljane iznad kamina. A kolač je bio uživanje za nepce. A ja još ne volim čokoladu osim ako je nije zamotao svizac. A ovaj je baš bio sladak i posut nekim lomljenim listićima čokolade.

Slab sam na ovakve scene a ima ih toliko boljih…

Nejse.

U prvoj epizodi pratimo Dragonera i njegove drugare, sestru tehnokrata, Orka i elficu koji istražuju šverc oružjem, dok se glavni junak prisjeća prvog susreta sa misterioznim gorućim blatom. Kako je pisala ista ekipa koja je radila grafički roman, bilo je lako nastaviti s čitanjem. Izdvojio bih sjajno crtački režiranu potjeru po krovovima.

Iza mene je neka žena govorila da je na poslu te da je ne smetaju. Iako je sjedila za stolom kao i ja, doduše bez Dragonera što je golem minus.

Dok je njoj telefon zvonio svako malo, dotle sam i ja stigao do brutalnog pokolja na Orkovima kojeg su počinili ljudi koristeći goruće blato. Nisam baš očekivao toliki užas ali dobro, morala se postaviti jasna razlika između dobrih i loših momaka. Mada je ta druga priča krenula s ljubavnim trougolm što znači da nas u nekoj od naredih epizoda očekuje i raspad istih.

Lijepo

Ženi se priključio i neki gospodin pa su oboje pričali telefonom i govorili kako su na poslu. Sviđa mi se taj rad od restorana.

No dobro, svako ima svoju muku.

Uglavnom, preporučio bih vam prvi epizodu Dragonera i kahvu i kolač u Avliji u Zavidovićima. Naročito kolač, a za kahvu me ne držite za riječ jer ja nju salijem ko stravu pa i ne razumijem okus, koliko god je srkao. Što se tiče stripa, scenario i crtež će vas kupiti na prvu loptu iako ćete stalno imati osjećaj da ste to negdje već vidjeli. Ali početak je dobar pa ću nastaviti pratiti radnju.

Zavidovići imaju lijepo šetalište pored rijeke