Danas sam nacrtao bošnjački novogodišnji paketić, začuđujuće bez neke sablazni. U providnu, čak i na crtežu tanku kesu, natrpao sam suhog mesa, sudžuke, ćevapa, lukovica, sarme, janjetine, sudžukica, bureka i kiselih krastavaca.
Podijelio sam ilustraciju na različitim društvenim mrežama koje nas polako otuđuju od nas samih ali i približuju drugima.
Neko je na tviteru napisao da ovaj paketić vrijedi milju maraka. Mrsko mi je provjeravati ko je to bio.
Slika je obradovala ljude. Vjerovatno će pobrati lajkove kad je podijeli neko drugi i slučajno me zaboravi označiti, poput famozne slike sa šporetom.
U predvečerje sam otišao do Buybooka gdje se održava Noć knjige. U ogromnoj gužvi, a u malom prostoru, nekako sam probrao tri knjige i pohitao na kasu.
Kupio sam knjigu od Aleksandra Hemona. Neki mi čojk reče, dobar je on. Rekoh ne znam. Kako ne znaš? Nisam ga nikad čitao. Razočarano slegnu ramenima, aha hoćeš sad? Pa dobar je popust.
Ljubazno su naplatili, ubacili knjige u kesu i ubacili samo jedan bukmarker.
Mogli su staviti još jedan. Bukmarkera nikad dosta. Ali barem je bio jedan keksić. Uz popuste od 50 posto, bila je to dobra posjeta, a moju tradicionalnu seljačku nezahvalnost objesiću mačku o rep. Ako se ne bude mnogo otimao. Ipak voli da grize sve što stigne po kući.
I tako, dođe vakat da nastavim crtati priču o Begi. Lijepo teče ova priča o vampiru što spava u krošnji oraha u Paučku.
*Sjećanje
Jednom sam ujutro, oko pola šest, nakon proslave nove godine vidio lokalnog konobara kako u majici kratkih rukava, nosi tacnu i vuče dvd player za šnjuru kroz snijeg. Samo reče, selam, sretna nova i ode dalje.
Avet Rio Gribaje 