Mi o vuku, a vuk na vrata obično koristimo kad nam dođe neko koga nismo očekivali, a vala niti htjeli da ga vidimo pa brže bolje posegnemo za ovom izrekom da bi hinili oduševljenje. Ko biva, baš smo te spominjali a ti ko pozvan dođe.
O samoj slici? Hm, skonto sam da nisam nikad vuka crtao pa sam ga stavio u odijelo. Vuk sa Wall Streeta? Što da ne? Tamam se namjestilo mada sam ja nacrtao odijelo zato što ga ne volim, plus, gledao sam ona prevelika odijela iz devedesetih, što sam viđao da ih NBA igrači nose. Imam osjećaj da ta odijela daju na visini. Nekako mi ljudi duži izgledaju u njima.
Htio sam guglati i vidjeti ko je ba izmislio odijelo, za kravatu znam, i što mu je to trebalo? Mogli smo polo majice i sive trenerke proglasiti poslovnim izgledom i rahat uživati, bogati na sastancima, a mi sirotinja, na vjenčanjima, odlascima na poso i tome slično. Tamo gdje se već mora nositi odijelo.
Nejse.
Dok sam bio na radiju, u noćnim smjenama, sjećam se da je Tuzlom ordinirao taksista u odijelu, što mi je bilo čudno. A nekako opet gospodski. Zamisli, uđeš u taksi, vozač u sakou, blistavoj košulji sa opakim naočarima i pita te fino, dokle ćeš? Pa se ti ne osjećaj kao Bruce Wayne…
Avet Rio Gribaje 