Danas opet podsjećam. Kao i svakog jedanaestog u prethodnih pet godina. Možda i duže. Na genocid u Srebrenici.
Do sada sam uradio 100 ilustracija. Ima li smisla dalje? Ima.

Danas opet podsjećam. Kao i svakog jedanaestog u prethodnih pet godina. Možda i duže. Na genocid u Srebrenici.
Do sada sam uradio 100 ilustracija. Ima li smisla dalje? Ima.

Deseti dan. Hiljade ljudi na maršu mira odaje počast žrtvama genocida u Srebrenici, dok se kreću trasom kojom su Srebreničani u ljeto 1995. godine pokušavali doći do slobodne teritorije.
#Srebrenica #Genocide #ElevenDays

Pamtimo, podsjećamo i ne zaboravljamo.

Osmi dan.
Zašto niste ništa učinili?
Sedmi dan. Hiljade tijela ubijenih srebreničkih bošnjaka su smišljeno prebačena iz primarnih u sekundarne masovne grobnice kako bi ih bilo teže pronaći.

Šesti dan. Pamtimo strah i bijeg onih koji su trebali zaštiti žrtve.

Četvrti dan. Znamo, pamtimo i ponavljamo.

Treći dan. Međunarodna zajednica, UN i svijet uopšte, zakazali su u spašavanju sigurne zone u Srebrenici. Rezultat njihovog kukavičluka je – genocid. I preko šest hiljada žrtava koje su ukopane do danas u Potočarima. Za mnogima se i dalje traga.

Dan drugi i druga ilustracija o genocidu u Srebrenici. UN trupe koje su trebale pomoći Bošnjacima nisu učinile ništa kako bi spriječile zločine nad ovim ljudima. Podsjećamo na njihovu sramotu.

Počinjem s prvom od jedanaest ilustracija posvećenih žrtvama genocida u Srebrenici. Još uvijek tragamo za posmrtnim ostacima više od 1000 žrtava. Oni koji znaju gdje su – šute. A zemlja i priroda polako prekrivaju tragove zločina.
Ilustracija govori o tome, da je prošlo toliko godina da je na mjestu, gdje su skriveni posmrtni ostaci žrtava moglo izrasti drvo…
