Prije nekoliko dana, zapravo u četvrtak, završio sam priču o fesu koji junak Gribajskih Hronika, ponosno nosi na glavi.
Ovaj strip ima snažne tojšićke korijene jer je mezarje “Gluha Tevsija” nastalo na osnovu onog iz mog rodnog kraja. A pojavljuju se Atik džamija i zelembać.
Priču o zelembaću mi je u djetinjstvu ispričao lovac Ibrahim, jednog poslijepodneva, za stolom pod trešnjom. On, neustrašiv, izboranog lica, volio je noću tumarati po brdima iznad Tojšića, a znao je zabasati i u mezarje na kojem vlada zaglušujuća tišina. Pričao je da je iznad jednog od nišana vidio i nur.
Elem, tog dana, objašnjavao je mom djedu kako je par sati ranije vidio zelembaća na mezarju koji je htio skočiti na njega. Prema narodnom predanju, ovaj gušter bi se, nakon skoka, zalijepio za lice pa ga je trebalo skidati sedam dana uz pomoć kobiljeg mlijeka. Ibrahim, nimalo impresioniran, pokušao je zaplašiti guštera puškom, ali, kad god bi pokušao opaliti, ona bi ga slagala. Dva tri puta, uopšte nije htjela opucati, osim kada bi je uperio u nebo. Nakon toga je zelembaća otjerao kamenčićem, a puška je proradila nakon što je gušter otisao.
Tako korijen ove priče vuče iz djetinjstva. Ali o svemu tome, pričat ću u narednim danima, kad se slegnu utisci nakon nove avanture Bege Kovača.
Nadam se da ćete uživati barem onoliko koliko sam i ja, dok sam radio na ovom stripu.
A prethodne avanture Bege Kovača možete kupiti ovdje .
Avet Rio Gribaje 