Posted in Avetopis, gribajske hronike, Strip, Zavičaj

Promocija u Sarajevu

I tako su “Gribajske hronike” promovisane sinoć i u Sarajevu, na platou ispred striparnice Agarthi Comics, koja je ujedno izdavač ovog stripa i čiji je vlasnik Almir Šehalić u potpunosti stao iza štampanja avantura Bege Kovača.

Zabrinuti promotori, foto A. Učambarlić

Promotori su bili Adis Nadarević i Roman Ivanković. Prvospomenuti je pisao pogovor za strip, a Ivanković je inače službeni tumač “Gribajskih hronika”.

Adis je otvorio promociju sa “Selam alejk, smrt fašizmu” što je izmamilo osmijehe više od pedeset prisutnih ljudi, aludirajući na ratnu historiju junaka stripa Bege Kovača, koji je veteran NOB-, a uz sve to i hodža koji nosi petokraku na fesu. Nije propustio priliku ni da me usporedi s Ahmetom Hromadžićem ali je rekao nešto što je jako važno, a što mu možete pronaći i na fejsbuk profilu.

De mi nacrtaj mačije uši na fesu, foto A. Učambarlić

Elem, on je rekao da je važno pričati priče radi priča samih, a meni se čini da smo to pomalo zaboravili. Spominjao je komunikaciju, mrave i još dosta učenih riječi, što mi je drago, nek narod vidi da Bego nije neki tamo seljak, već da dolaze ugledne ličnosti da lijepo zbore o njemu.

Supruga i ja s Begom

S druge strane, službeni tumač Hronika, nazvao je Begu srcem Bosne i autentičnim junakom poput junaka priča Branka Ćopića, Nedžada Ibrišimovića ali i Zuke Džumhura. A stigao je analizirati priču “Gribajski veslar” koju možete pronaći na ovom blogu. I on je spominjao dobro oko, maštu, a vala i hrabrost. Svojski je to analizirao pa kad Bego završi svoju odiseju po njivama, valja mu napisati enciklopediju.

Zabrinuta publika nakon spominjanja sikire, foto A. Učambarlić

Bilo je dosta ljudi. Većina je kupila strip, mnogi su donijeli svoj ranije kupljeni primjerak, a sama atmosfera je bila prijatna. Crtalo se, potpisivalo i razgovaralo. Bilo je i smijeha, što me obradovalo, jer bas i ne volim promocije na kojima je autor udaljen od publike. Ovako smo bili bliski. Dodatno su sve uljepsali baneri ostalih stripove koje je izdao Agarthi, pa bacite oko, možda vam se štogod i dopadne pa da kupite.

A sada, na opće veselje, valja započeti rad na novom albumu o Begi Kovaču. Jer, zahvaljujući vama koji ste ga kupili, pročitali i zavoljeli, strip može koračati naprijed.

Ahmed je dizajnirao sjajan baner

Šta vas može očekivati u nastavku? Pa svakako priča o tome odakle mu fes s petokrakom ali i razmotavanje događaja koji će potresti Begin svijet.

Posted in gribajske hronike, Strip, Zavičaj

Gribajski Veslar

Dugo sam se kanio da uradim nastavak svog lokalnog hita, knjige o prikazama iz doline Gribaje. Pokušavao sam opet s kratkim pričama i ilustracijama ali nije išlo. Pa sam se okrenuo stripu. I krenulo je.

Naslovnica

Prvo sam osmislio junaka. Htio sam nekog domaćeg, realističnog u svijetu anamonog i bajki. I tako se odlučih za efendiju, koji se tek vratio iz rata u svoje selo na obali Gribaje.

Bego Kovač.

Nazvao sam ga tako zbog lakše pamtljivosti, a zato što me ime Bego podsjeća na ime Korto. Da, na čuvenog mornara koji je obišao svijet u potrazi za blagom. Ali moj junak će za razliku od vječnog mornara lutati livadama, obalama i šumama oko Gribaje. U jednom mikrokosmosu u kojem sam odrastao i maštao o bajkama i drugim strahotama.

No, Bego će lutati kroz horor priče, naoružan pištoljem, od kojeg nema mnogo koristi, vjerom i zdravim humorom. Što me dovodi do Hellboya, omiljenog horor stripa. I njegovih kratkih priča u kojima sam najviše uživao, poput Čeličnih cipela.

Od njegove biografije, kojom ću se ako Bog da baviti u daljim pričama, mogu izdvojiti da je Bego bio učenik tuzlanske medrese te da je bio partizan u 16. muslimanskoj brigadi. Ratni veteran, jakog stava i bez stida o vlastitom porijeklu. Zbog toga nosi fes sa zvijezdom i pojas. No i tome će biti riječ kasnije. Ne u ovoj knjizi koju pripremam. Također, Bego je blag i zamišljen sa dozom ironije i sarkazma u govoru.

A sama knjiga?

Pa čim završim priču o riječnom vampiru, potražiću izdavača. Plan mi je da knjiga sadrži pet do šest priča, uz ovu koju ćete sada moći pročitati. Pored vampira, Bego će bitku voditi sa zlom vilom Gribajušom, razgovarati s bijelim učkur mačorom i doživjeti užas Zmijišta.

A sad, uživajte u stripu.

Nadam se da vam se dopala prva priča iz Gribajskih Hronika.

Posted in Strip, zbogom maslačci

Mir i tišina na Gribaji

Ljeto samo što nije. Dok prođu kiše, eto nam i vrućina. Pa ko voli da se znoji taj će i uživati. A nama preostaje spuštanje niz Gribaju nad kojom caruju mir i tišina.

Mirno je.

Ili možda i ne.

Onomad, kad mi je Rale objašnjavao riblji fond Gribaje, spominjao je i ćukce, neku sitnu ribu koju zna svaki ribar koji drži do sebe. A ja, koji sma jedino na mrežu lovio po Gribaji, pomislio sam, eto još jedne mitske strahote za moju knjigu. Ali avaj, ćukci su presitni pa sam se za prvo čudovište koje će junaci Maslačaka susresti na rijeci biti ogromna deverika. Baš ogromna, veća od ajkule iz Ralja. Ko biva, živi u vijeru u kojem se dubina ne zna, mada je najdublji bio oko metar i po, barem onaj za koji ja znam i to ispod vrbe dole, poslije druge meraje. Stogodišnja deverika, ni manje ni više.

S druge strane, u stripu sam spomenuo i krilate zmije. Moj djed ih je često spominjao kada bi avlija zarasla u travu. Ironično bi rekao da je trava tolika da se u njoj ima i krilatih zmija. A čim zamahneš kosom, bježe glavom bez obzira.

Otud i one u ovom stripu. Zarasla Gribaja pa bezbeli ima i njih, negdje između lopuha i trave na obali.

Bilo kako bilo, iako radnja teče sporo, poput same Gribaje, ovaj strip će zapravo biti retrospektiva mog života i čudnovatih događaja iz autobusa i taksija koji su ordinirali na mračnom području između Brčanske Malte u Tuzli i Kalesije. Negdje između su bili i moja Tojšići. Ti polovni autobusi, uvezeni većinom iz Njemačke, znali su se zapaliti dok su klipsali uz tunel u Čaklovićima, krenuti ranije ili po snijegu se svaliti u kanal kod Mevkatora na izlazu iz Tojšića.

A kakve veze s tim ima Gribaja?

Eh, to ćete, ako Bog da, saznati za par nedjelja.

Posted in Strip, zbogom maslačci

Krenuli smo

I tako, krenusmo Smrtnjak i ja niz Gribaju, u srce tame, dole kod ušća u Spreču. Nakon podugačkog i razrađenog uvoda, vrijeme je za obračun sa godinama, prohujalim kao vihor. Ali zaista ne znam ko će izaći kao pobjednik. Ja ili ovaj strip? Nije ni važno, bitno je da se priča kotrlja, hrabro i neustrašivo – poput mungosa.

Posted in Strip, Zavičaj, zbogom maslačci

Nema broda bez stožine

Nastavljamo s pripremama za avanturu života.  Uvijek sam htio spustiti se niz Gribaju, nekih 10 kilometara do ušća u Spreču. Nekoliko godina Rale i ja to planiramo ali nas geografska razdvojenost, život i četrdesete ozbiljno sprečavaju u tome. Otud mi i ideja da sa drugom Smrtnjakom napravim papirni brod, jer zbog plitkoće rijeke, samo se on i može spustiti dole.

Nazvao sam ga Gromovo đule zbog Kulenovićeve priče u kojoj ono čuva glavnog junaka od svakojakih nesreća. Iako bez jarbola i jedara, imam osjećaj da ćemo se poput đuleta stuštiti niz rijeku, pretresti uspomene i životna pitanja i završiti avanturu.

Eh da, ima tu uticaja i iz filmova jer znate da svemirski brodovi u Alienu nose imena iz djela Josepha Conrada. Tako sam i ja htio odati počast književniku na svoj način.

A obuću ne nosim zbog Ćopićevog Bosonogog djetinjstva. Što baš i nije pohvalno za raditi u Gribaji, zbog stakla i kantica kajmaka. Mada… s odlaskom stanovništva, Gribaja se polako čisti i zarasta u pravu malu džunglu.

Moja mapa Gribaje

Naravno, spuštanje je opasno i zbog zmija. Ljeti ih nizvodno bude baš mnogo pa mi sa zasukanim nogavicama trebamo oprezno koračati.

A tek smo na petoj stranici.

*Stožinu za sijeno sam uvijek vidio kao neki jarbol, pa ko zna, možda se u ovom stripu ukaže i neko plutajuće sijeno. Jedno su u ranijim Maslačcima odnijeli vanzemaljci…

Posted in Nekategorisano, Strip, zbogom maslačci

A evo i Džona

Poštapalica kojom se služim kad se nevjerovatna sila pojavi odnekud i ne riješi ništa na twitteru, u vidu mog prijatelja Džona.

Voli on tako, uplovit u neku raspravu ostavit komentar kojim zbuni onog kome je upućen, one koji to slučajno vide i sebe samog.

Pa tako, evo mene i Smrtnjaka. A biće i Džon, u ovom stripu o mojih prvih 40 godina života. U svakom slučaju, eksperiment sa malim brodićem nije uspio pa ćemo se Smrtnjak i ja uputiti niz Gribaju kako bismo riješili neke životne nedoumice.

O tome ćemo više u narednim blogovima. Biće tu priče o snimanju filma The ‘Irds ili Tice u blizini ove rijeke i pokušaju ekspedicije.

* Kartonaža je čuvena firma iz Tojšića koja se bavi proizvodnjom kartonske ambalaže. Otud i ovaj mali vic, razumljiv samo nama s ovog područja. A to je svakako i taj moj lokalni patriotizam s kojim sam dosadio svakom živom.

Kartonaža- fotografija portala NKP

Uglavnom, proizvode kartonaže ste mogli vidjeti na policama vaših marketa u vidu novogodišnjih paketića.

I ne, nije plaćeni oglas nego sam htio objasniti šta znači Kartonaža u stripu, da ne bude baš uvijek hermetički tojšićki meta jezik.

Posted in Strip, zbogom maslačci

Zbogom Maslačci : Zaboravio sam!

Evo me tek danas na blogu, iako sam na fejsbuku i instagramu objavio jučer. Papirni brodić “Gromovo Đule” plovi dalje.

Išijas me jučer saletio pa nisam bio raspoložen ni da pišem, samo sam postavio parče steipa i nastavio spavati.

Jer dan prije, pokosio sam cijelu avliju i u meni je sve umrlo.

Takva nekakva atmosfera je i ovog mog djela. Za sada tmurna i zelenkasta poput same Gribaje ali s nadom u neko bolje sutra – koje nikad doći neće. No, izdržite još malo jer slijedi još jedna stranica ovog sitnog broda, nakon čega na scenu stupamo Smrtnjak i ja. I krećemo sa prvim segmentom mog života u kojem se nešto uistinu počelo događati.

Jer do tada je bilo mrtvo more.

Posted in Avetopis, Zavičaj, zbogom maslačci

Četres godina

Vidi, vidi, došao sam u zrele godine u kojima je Stan Lee osmislio Spider-Mana, a ja hodam po ZK uredu, sudu, Poreznoj upravi i lijepim našim kopirnicama. Vrijeme je da se prijavi porez. A svanuo je i moj rođendan.

Podaleko sam dogurao

Ovaj put, nagradio sam se ilustracijom na temu omiljenog Super Marija sa čuvenih NES konzola koje su kod nas, poslije rata postale izuzetno popularne pod imenom Terminator uz žute diskete. Bile su dostupne i tek za 10 konvertibilnih maraka skuplje od samih igara.

Kupovali smo ih na pijacama, mijenjali i puhali kako bi se pokrenule, ako bi zatrzale. Džojstike smo mrcvarili nemilice, a kad bi i oni izdahnuli, vadili bi šrafcigere pa onda zelene pločice iz njih koje bi umakali u rakiju ne bi li proradili. Moj rođak se toliko izvještio da bi igrao na samoj pločici redajući po njoj gumenu dugmad.

Ponajviše smo igrali Contra Force, običnu Contru i Super Marija. Tu su bile i ultra teške Ninđa Kornjače, Battle Toads i naravno Double Dragon. Tu i tamo bi znali zaigrati Ninja Gaidena i bilo kakav fudbal.

Opleti

Roditelji s negodovali jer su mislili da video igre kvare televizore, a kako smo svi bili iz radničkih porodica, kupovina novog nije dolazila u obzir jer nismo imali toliko para. Televizor je bio prozor u svijet i zato smo ga morali dobro čuvati i njegovati. Danas je ro internet i moderne kablovske televizije na kojima ima hrpa filmova i utakmica, dok smo mi čekali četvrtkom Koka kola kino i Ligu Prvaka srijedom i po jednu utakmicu iz svake lige za vikend. Danas nema čega nema i sve je tu, na klik na mobitelu, televiziji ili računaru. Uistinu nevjerovatno vrijeme živimo. I možemo biti zahvalni na tome.

Bilo kako bilo, dođoh do 40. rođendana. Mislim da sam ih ukupno tri puta proslavio kako spada, sa probranim društvom. I bilo je sjajno. Svi moji prijatelji su bili tu, Adnan i Krige su didžejisali, a meni je nestala janjetina. Ranije, u djetinjstvu, u ona zlatna vremena, rođendan se nije slavio zbog visokog datuma, a poslije je došao rat, pa tranzicija i ja sam se zaboravio radovat.

No, moja predivna supruga je ipak spremila iznenađenje pa se baš radujem.

Zbogom maslačci!

Posted in Strip, zbogom maslačci

Bosanski ninđa ili za par lajkova više…

Bosanskog ninđu sam prvi put objavio na stranici Stripopeke, nekadašnjem okupljalištu stripovskih autora iz Bosne i Hercegovine.

Uzor je očit, JCVD u filmu Kiborg.

Smiješan, dežmekast lik, pred čitateljima se ukazao trećeg juna 2007. godine u obliku web stripa kojeg sam koliko toliko redovno objavljivao. I mogu vam reći, bilo je to zabavno doba. Strip sam crtao u običnom bloku, skenirao i u fotošopu ga prilagođavao i bojio što danas izgleda amaterski, kao i tada. No ni podsmijesi kolega me nisu zaustavili pa sam objavio dosta tabli tog stripa.

Krivci za moj start su bili Emir Pašanović i Filip Andronik. Emiru sam se javio zbog konkursa u Oslobođenju, nakon čega me malo upravio kroz stripovski život. Filip je davao odlične savjete o crtanju kojih se i danas držim.

Ninđa je odrastao

Kulminacija je eksplodirala kada su moji prijatelji iz hip hopa sastavili soundtrack za ovog junaka i onda ga objavili na youtubeu. Drug Toti je radio glavnu temu, Mešak je pozajmio muziku iz svoje grupe B.U.S, a moram priznati i da je Kowa uradio opaku numeru.

Sam strip je bio u formi gega, a istovremeno se razvijala neka priča. Ninđa je krenuo iz Japana u BiH kako bi našao svog oca. Usput je susreo mnoge likove iz moje okoline i stripova i dočepao se naše zemlje gdje je ustanovio da niko ne zna japanski. Nakon toga se sudarao sa nekim negativcima. Sve uz pomoć kuma Meška, novinarke Aurore i masta Tahira. Nakon toga se vratio u Japan.

Ovako se nekad snimalo

Da bilo je baš zabavno i naivno kako se čini dok čitate.

Elem, ninđi sam se vratio 2018. godine u kratkoj epizodi povratka u BiH. Htio sam tada još objaviti album sa nekih 48 stranica ali život, forum, iskustva…

Krenuo sam ambiciozno. Ninđa je sletio u moj kraj, prošao kroz Tojšiće i zaputio se ka Tuzli gdje su se odbijale njegove avanture i ranije. Opet sam ubacio neke svoje prijatelje ali i osmislio komačno prave negativce, od Leptira Revolucije do Žutog Groma. Nekim ljudima se Leptir baš dopao jer je ismijavao našu politiku.

Negativci

Pa ipak ništa konkretno od toga nije bilo.

No, čak i tada je moja Provincija uradila fenomenalnu numeru za ninđu.

Bilo kako bilo, vrijeme je da se ninđa vrati u jednom dijelu mog stripa Zbogom Maslačci. Tu naravno neću ja biti glavni junak neho ću samo poslužiti kao okidač za radnju i novo povezivanje sa nastavkom strahota. Čisto da ne bi ko kasnije tumačio šta sam mislio s tim. Jednostavno je, svi moji junaci će djelovati u istom svijetu. A kako je ninđa povezan sa Strahotama? Pa saznaćete u 16 stranica stripa koji nas ubrzo očekuje. No oni koji su ga ranije pratili znaju da se ninđa preziva isto kao i budući junak Gribajskih Hronika…

U nekakvoj sam fazi života kada završavam sve preostale repove u svom amaterskom bavljenju sprtipovskom umjetnošću pa slobodno očekujte više ninđe u Maslačcima. Da dodam i ako Bog da.

Posted in Strip, zbogom maslačci

Zbogom Maslačci 8/8

Privedosmo i ovo kraju. Ubrzo slijedi nešto novo. Bitno je da se čovjek dobro osjeća i zabavlja dok ovo radi. Pa makar to bilo bacanje šurikena. Da, slobodno možemo najaviti povratak Bosanskog ninđe u Maslačcima nakon toliko godina. Šta? Otkud? Kako? Vrijeme će pokazati.

Kraj je vazda neumitan