Bejah kod kuće, uabavljen čišćenjem odvoda i kanalizacije pa ne stigoh pošteno ništa ni napisati. Međutim, sada sam tu i možemo početi.
Mlad čovjek često glad utaži brzom hranom u koju nažalost spadaju ćevapi, sendvič, masna suhovina, lepina s kajmakom i tome slično. Pa zaboravi da treba štogod pojest i tečnije. Konkretno na kašiku. Recimo bamlju s mesom. Em je ukusno em razlaže beton u želucu.
U slučaju da zaobiđemo kašiku, zdjelu i plivajuće okrepljenje, može nam se dogoditi nešto slično ko onom jednom poznaniku, šro je mjesec dana živi na picama, ćevapima, bureku i koli, uz malo vode tu i tamo. Noću je zobao pekaraki krompir i obilno ga zalijevao pivom ili vinom al onim iz tetrapaka. Marka litar.
Od takvog užasa je počeo polako da kopni pa je išao doktoru jer je u nednom momentu imao stolicu tvrđu i dužu od neke stožine. Pričo nam je to za doručkom uz opće negodovanje svih prisutnih, da jedemo, da nam ne gadi jelo jer je težak dan pred nama.
Elem, nakon što je otišao u zahod, nije se mogao pošteno istovariti jer mu je lični odvod zapeo negdje na pola, pa je nakon goleme muke, znoja i kraćeg srčanog, smogao snage da to odsječe i ode doktoru, hodajući ko šestar.
U ordinaciji su ga saslušali, u nevjerici vrtili glavom , a onda naložili omekšavanje i čišćenje. Kad je sve završio, doktor mu je reko da idući mjesec jede na kašiku i da više para za vino. A mi, koji smo jeli, gledali smo čas u njeg, čas u tanjir…
Avet Rio Gribaje 