Na današnji dan, prije četiri godine, otišao je moj babo Fikret, kako se često šalio, u vječna lovišta. Koristio je tu frazu zbog Teksa Vilera, italijanskog stripa kojeg je mnogo volio da čita.
Babo je volio da čita sve, od novina do knjiga. Kupovao je bratu i meni stripove, kad bi išao na put da nabavlja robu za rudnik ali i knjige. Još pamtim da sam u paketiću, pored igračke, za novu godinu dobio i domaći strip Čiča Tomina Koliba. Nestao je negdje u ratu, nažalost.
Moraću ga negdje nabaviti.
Jednom, pred ljetni raspust, uoči rata ( Bože dragi, sve računamo prije i poslije rata ), babo je donio džepne knjige Na Drini Ćuprija i Nečistu Krv. Ja sam to pročitao i kad sam se vratio u školu, napisao da sam pored lektire i to progutao. Učitelj je mislio da lažem, malo me propitao al kad je vidio da sam upamtio Ćorkana, Radosava i Sofke, pozvao je babu na razgovor. Otac, od malo riječi, vječito zamišljen, zbunjeno je pitao učitelja šta je bilo. Pa ovo što je pročitao. Pa jesi li reko da čitaju knjige? Jesam. Pa jesu ovo knjige? Jesu. Ne vidim onda problem.
Učitelj je pred sam početak rata pobjegao, a babo je ostao da sa komšijama organizuje stražu.
Počivaj mi u miru veliki šutljivi čovječe ❤️
Avet Rio Gribaje 