Došlo je doba svođenja računa. Da vidim šta se to zbilo kod mene u proteklih 40 godina života. Gdje sam bio ( U Tojšićima ), šta sam radio ( Isto ovo što i sad ) i kuda sam stremio ( većinom na autobusku stanicu).
Ovi Maslačci će pratiti jednu krivudavu životnu priču, prateći mene i Smrtnjaka niz Gribaju, u papirnom brodiću, kako se prisjećamo nekih važnih životnih događaja.
Poput onog iz noćne smjene.
Naime, dok sam radio na radiju, tamo negdje 2008. godine, možda prije ili kasnije, a možda baš tokom nje, vozio sam se kući u Slavinoviće, s Irca, taksijem u gluho doba noći. Zatvorio bih vrata studija i izašao u noć, popričao s noćnim čuvarom i čekao da dođe vozač po mene. A sa strane, uz cijev za transport pare, tik iznad same Jale, bio je parking za mlade parove. Dolazili su tu u autima, vodili ljubav iza zamagljenih prozora i brzo odlazili u noć.
Jedne noći, čuvar je pušio cigaru, pričao o kladionici, a jedno auto, mislim da je bila škoda fabija, ljuljalo se na tucaniku pored cijevi.
Naviknuti na te prizore, pričali smo o Arsenalu. Živ i bogat razgovor, prekinuo je momak koji je go ispao iz auta, pravo glavom na kamen. Djevojka je lako vrisnula. Pritrčali smo, podigli ga, izvukli vani i dok smo ga držali za ruke i noge, naišao je taksista i obadjao nas dugim svjetlima.
Nastala je tišina.
Prvo se čula škripa ručnog škripanja prozora iz kojeg je izvirio vozač s cigarom.
– Hoćete li ga u gepek?
Slegli smo ramenima, pokrili ga nekim čuvarevim prslukom i objasnili taksisti šta je bilo. On reče, daj da ga vozimo u hitnu.
Polili smo ga vodom, obrisali ranu ali momak je i dalje bio u svijetu leptirova. Dok smo pokušali da ga ubacimo na zadnje sjedište, djevojka je okrenula ključ i ostavila nas u crnom dimu koji je pokuljao iz fabije.
Ostatak priče, pročitaćete u Maslačcima, koji će pokušati prikazati jednu samotnu noć u Tuzli i sve te moje događaje koje sam upamtio i poslije pričao ljudima, a koji mi nisu vjerovali. Kao što nisu ni za sudžuku boje kriptonita, koja je sijala u mraku ali baš me briga, ta je noć bila jedna od najboljih u čuvenoj Keninoj kafani.
No krenimo, brod je spreman. Od papira ali sa jakim imenom koje sam pozajmio od Skendera Kulenovića.
Eh da, izlaziće jednom, u najnoljem slučaju, dva puta nedjeljno. Radim na jednoj SF priči, jednom stripu i nastavku Strahota. Tako da je ritam tamam za mene…
Avet Rio Gribaje 