Odakle početi? Pa možda od toga da je lijepo vidjeti da pokret moje generacije i dalje traje. To je ono nešto što svaka generacija ima. Neko pokret, neko revoluciju, prozu i poeziju, a mi… mi smo imali hip hop.
O nastanku FmJama sve znate, barem oni koji su počeli slušati emisiju na Kameleon radiju, štediti pare za mikrofon i tražiti Fruity Loops za instalaciju na kompjuteru. I školjke jaja po zidovima.
Pa ne bih o tome.
Mogu ispričati iz svog ugla.
A taj ugao, kao i uvijek za nas iz Tojšića, počinje i završava u autobusu broj 13. Njime smo odlazili na koncerte koji su bili u Slobodi, Domu i 65-ici. Nažalost, ta linija je vozila za našu varošicu do 19 sati. Poslije toga, išli smo pješke kući, što je nekih 10 kilometara puta sa jednim pojakim usponom u Čaklovićima, do tunela. Odatle je bilo lakše jer je sve bilo nizbrdo. To je valjda neka tradicija u našim porodicama. Očevi su išli pješke iz Mejdana osamdesetih ili zimi u školu, boreći se s vukovima i medvjedima kao i u svakoj porodici, a mi smo se eto, vraćali s koncerta i pazili da nas ko ne zgazi.
Neki su stopirali pa bi im se neko i smilovao.
Ali moja ekipa je voljela ići nazad na svojim nogama jer bi se mnogi otrijeznili nakon takvog marša kakvog se ni partizani ne bi postidili.
Usput, pošto su mnogi imali kasete, a CD je bio misaona imenica, na njih smo prebacivali pjesme. Uskoro su se pojavili i mp3 stickovi po kojima sam dobio nadimak jer sam jedan od tih, onaj crni sa 128 megabajti memorije, nosio stalno sa sobom.
Moja prva kaseta je bila album Ede Maajke “Slušaj mater” koji mi je donio brat Mirza. On mi je doduše vazda i donosio albume, prvi koji je i danas u sjećanju je original Greatest Hits od RUN DMC-a i album Puff Daddyja. Iako je čojk metalac, mene je usmjerio u drugom pravcu. Kasnije je odnekud donio Wu-Tangov album Iron flag i ja sam ostao duboko zaglavljen u hip hopu.
Svoj nekakav krug sam zatvorio kada me Frenkie kontaktirao da mu dizajniram album Reexperience, a onda je DJ Soul zvao moju Provinciju da snime za remiks Imamo Problem. Edo Maajka je na svom profilu podijelio Provincijin album i na kraju je sve imalo smisla.
Naravno, ne samo zbog toga. Već i zbog nošenja albuma u prodavnice, rada za Basic magazin i mnogih prijateljstava koja još uvijek traju.
FmJamu sam posvetio i nešto svojih stranica u stripu Zbogom Maslačci, naročito tom pješačenju s koncerata, a što ću objaviti ako Bog da, naredne godine.
Avet Rio Gribaje 