Prošetao sam Zavidovićima, barem onim dijelom između zgrada, dakle čaršijom. Ima tu svakakvih zgrada, povisokih i crvenom ciglom zidanih. Te su mi najljepše. Kao i uvijek, moj dječački mozak je usmjeravao pogled prema trafikama, kojih ovdje ima nekoliko na kratkom putu, tražeći stripove.
I tako, dok sam dopunjavao ultra kredit na mobitelu, vidio sam skrivenog između nekoliko stripova o Texu i strip čuvenog Dragonera.
Italijanski je to junak koji se kreće svijetom sličnim onim kojim su hodili Hobiti, samo je, kako to pokazuje prva epizoda sa gorućim blatom, daleko brutalniji i opakiji.
Kupio sam ga. Lijepo dizajnirano izdanje sa pozerskom naslovnicom, koje nam prodaje Strip-Agent, izdavač iz Hrvatske kojeg smo manje više svi pratili nakon rata.
Palo mi je na pamet da negdje odem na kahvu, razmotam strip i uživam u tinti koja život znači. Supruga je preporučila Avliju, koja se nalazi ispod džamije u Zavidovićima, jer je ujedno i restoran i kafić. I tako sam prešao ulicu, popeo se gore i sjeo.
Uljudni konobar je sačekao da se raspremim pa je onda došao i pitao šta bih želio. Standardno provincijski, dugu crnu kahvu i kiselu. Upitao sam ga za kolače. Imamo, rekao je, kakav želite. Neki dobar, rekoh mu, sa što manje tijesta, hljeba i kora. Nasmijao se i rekao da ima takav ali čokoladni. Hajde rekoh, ne volim baš čokoladne kolače ali sam raspoložen za eksperiment.
Dok je on pripremao kahvu i birao kolač, otvorio sam Dragonera. Samo da napomenem, prvu sam epizodu pročitao u izdanju Veselog Četvrtka, a što je zapravo bio grafički roman, masivno djelo u kojem su nas upoznali sa samim glavnim junakom čiju su priču tada napisali Luka Enoh i Stefano Vijeti, a nacrtao Đuzepe Mateoni. Ako se želite upustiti u ovaj ogromni svijet, moja je preporuka da nabavite to hejbe i započnete avanturu. Kao što sam i ja, daleke 2008. godine. Da bih je obnovio nedavno, zahvaljujući drugu Zdenku.
Stigla je kahva. Lijepo je prijala uz čitanje stripa u Avliji sa drvenim stolicama i stolovima uz ljiljane iznad kamina. A kolač je bio uživanje za nepce. A ja još ne volim čokoladu osim ako je nije zamotao svizac. A ovaj je baš bio sladak i posut nekim lomljenim listićima čokolade.
Nejse.
U prvoj epizodi pratimo Dragonera i njegove drugare, sestru tehnokrata, Orka i elficu koji istražuju šverc oružjem, dok se glavni junak prisjeća prvog susreta sa misterioznim gorućim blatom. Kako je pisala ista ekipa koja je radila grafički roman, bilo je lako nastaviti s čitanjem. Izdvojio bih sjajno crtački režiranu potjeru po krovovima.
Iza mene je neka žena govorila da je na poslu te da je ne smetaju. Iako je sjedila za stolom kao i ja, doduše bez Dragonera što je golem minus.
Dok je njoj telefon zvonio svako malo, dotle sam i ja stigao do brutalnog pokolja na Orkovima kojeg su počinili ljudi koristeći goruće blato. Nisam baš očekivao toliki užas ali dobro, morala se postaviti jasna razlika između dobrih i loših momaka. Mada je ta druga priča krenula s ljubavnim trougolm što znači da nas u nekoj od naredih epizoda očekuje i raspad istih.
Ženi se priključio i neki gospodin pa su oboje pričali telefonom i govorili kako su na poslu. Sviđa mi se taj rad od restorana.
No dobro, svako ima svoju muku.
Uglavnom, preporučio bih vam prvi epizodu Dragonera i kahvu i kolač u Avliji u Zavidovićima. Naročito kolač, a za kahvu me ne držite za riječ jer ja nju salijem ko stravu pa i ne razumijem okus, koliko god je srkao. Što se tiče stripa, scenario i crtež će vas kupiti na prvu loptu iako ćete stalno imati osjećaj da ste to negdje već vidjeli. Ali početak je dobar pa ću nastaviti pratiti radnju.
Avet Rio Gribaje 